Reformacija i protureformacija
U XVI stoljeću javlja se nezadovoljstvo zbog svemoći katoličke crkve i njenog svećenstva, što je proizvelo nastajanje reformističke crkve, kasnije nazvane protestantskom (reformistička jer traži reformaciju katoličkog učenjenja, a protestantska jer oštro protestuje protiv pape i svećanika kao posrednika između čovjeka i Boga).
Ovaj pokret je nazvan reformacijom, a njen inicijator je bio njemački svećenik Martin Luter. Njegov prvi korak bio je prevod Biblije na njemački jezik. I u drugim zemljama protestanti počinju prevoditi Bibliju na narodni jezik, što će rezultirati sve većem prihvatanju narodnog jezika i u književnosti. Poznati protestanti su bili Primož Trubar u Sloveniji, Žan Kalvin u Švicarskoj i Martin Luter u Njemačkoj. Kako bi suzbila reformaciju, katolička crkva saziva koncil (sabor) u Tridentu, osniva jezuitski/isusovački red, koji će sprovoditi inkviziciju i sprečavati širenje protestantizma. Ovaj pokret zove se protureformacija. Dolazi do sukoba protestanata i inkvizicije, što će prouzrokovati vjerski rat pod nazivom Tridesetogodišnji rat (od 1618. do1648. godine). Godine 1572 desila se Bartolomejska noć u Francuskoj, kad su ubijeni ili prognani gotovi svi protestanti. U vrijeme najjačeg djelovanja protureformacije renesansni način života nestaje, vode se vjerski ratovi, slabi trgovina mediteranskih zemalja, narod siromaši, širi se Osmansko carstvo koje prijeti svim katoličkim zemljama, kuga ponovo hara... Sve ovo katolička crkva iskorištava da uvjeri narod da je to kazna Božija jer su bili okrenuli leđa vjeri. Iz protureformacije rodit će se novi književni pravac - barok.
