Humanizam i renesansa

Hronologija književnih pravaca ide ovako:
-Antička književnost ( od VIII st. p.n.e do V st. n.e)
-Srednjovjekovna književnost ( Od V do XV st. n.e)
-Humanizam ( XIII I XIV st.)
-Renesansa (XV i XVI st.)
 
Dakle, prema ovoj hijerahiji možemo vidjeti da se u srednjem vijeku književnost pisala na latinskom jeziku, ali u ovom periodu književnici počinju pisati na narodnom jeziku. Književnici se ugledaju na antičke pisce. Opet je u centru čovjek i život na ovom svijetu. Književne vrste koje su aktuelne u ovom periodu su: epovi, ljubavne pjesme, tragedije, komedije,novele, te romani.
 
Predstavnici:
-Đovani Bokačo ("Dekameron" )
-Dante Aligijeri ("Božanstvena komedija")
-Frančesko Petrarka ( "Kanconijer")
-Vilijam Šekspir ( "Hamlet", "Romeo i Julija")
-Mišel de Montenj ("Eseji")
-Fransoa Rable ("Gargantua i Pantagruel")
-Migel de Servantes ("Don Kihot")
 
Karakteristike pravca:
-Senzualizam i hedonizam
(Umjetnost je čulna i erotična; bez stida se prikazuje čovjekova tjelesna ljepota i tjelesni porivi/nagoni, npr. poznata je slika " Vrt užitaka".)
-Individualizam
(čovjek se izdvaja kao pojedinac iz mase. Priznata je njegova veličina i genijalnost.)
 
-Ugledanje na prirodu
(Priroda je gledana kao savršenstvo koje treba oponašati ili čak nadmašiti.)
 
-Artizam
(Težnja k savršenom, lijepom, skladnom.)
 
Budući da su novela,pripovijetka i eseji sastavni dio humanizma i renesanse, definisat ćemo ih.
Novela je kraća  priča u kojoj se obrađuje jedan upečatljiv događaj iz života nekog lika.
Pripovijetka je duža priča koja govori o dužem periodu nečijeg života ili čak o cijelom životu.
Esej je kombinacija naučnog i književnoumjetničkog teksta. Naučno  u eseju je težnja da se neki problem riješi ili da se na neko pitanje da odgovor. Književnoumjetničko je subjektivna i stilizirana obrada teme. Termin "Esej" prvi put je upotrijebio Mišel de Montenj 1850. god.
 
Stilske figure koje se koriste u ovom razdoblju su, svakako, asindenton i polisindenton.
Asidenton je stilska figura u kojoj se nižu riječi bez upotrebe veznika (Sve moje suze,uzdasi,želje).
Polisindenton je stilska figura pri kojoj se ponavlja isti veznik (I luk, i strijela, što me pogodila, i rane što srcu mom postaše patnja).