Humanizam i renesansa u hrvatskoj književnosti

Za razliku od Srbije i Bosne i Hercegovine koje padaju pod osmansku vlast, hrvatski gradovi (Split, Zadar, Šibenik, Dubrovnik, Hvar, Korčula) ostaju slobodni, te prihvataju  humanizam i renesansu iz evropske književnosti.
Pisci, uglavnom, i dalje pišu na latinskom jeziku, ali vremenom polahko prihvataju i narodni  jezik (čakavsko narječje ikavskog izgovora)
Književne vrste koje koriste:
-elegije (tužne pjesme)
-epistole (pisma)
-traktati (rasprave)
-epigrami (kratke, šaljive pjesme gdje se ismijavaju negativne osobine pisca ili društva; slične tome su i satirične pjesme , samo što su obimnije)
-ljubavna poezija/Petrarka (ugledaju se na Petrarku-petrarkisti)
-komedije (ugledali se na Plauta)
-pokladne pjesme/maškerate (vesele pjesme koje su se pjevale na karnevalima)
-pastorale (dramsko djelo u kojem se slavi miran, pastirski život u prirodi; Arkadija u talijanskoj književnosti  predstavlja savršenu zemlju u kojoj je uvijek proljeće i mir)
 
Predstavnici:
-Marko Marulić (poznata djela: "Davidijada"-ep na latinskom jeziku, te "Judita"-na narodnom jeziku)
-Ilija Crijević
-Antun Brančić (poznato djelo: "Epistola prijatelju o rodoljublju")
-Šiško Menčetić
-Hanibal Lucić
-Petar Hektorović
-Džore Držić
-Marin Držić