Nepromjenjive vrste riječi

Nepromjenjive riječi  su one riječi koje svoj oblik ne mijenjaju ni u kojem rečeničnom obliku.

Prijedlozi  su nepromjenjiva vrsta riječi koje stoje uz samostalne riječi i iskazuju njihov odnos s drugim riječima u rečenici: od, u, na, iznad, ispod, do, prema, pored, k/ka, po, ispred...
Prijedlozi stoje ispred samostalne riječi, osim prijedloga radi, unatoč, uprkos/usprkos, nasuprot, koji mogu stajati i ispred i iza samostalne riječi.
Otišao je radi posla tamo. Otišao je tamo posla radi.
 

Veznici  služe za vezanje riječi i klauza u rečenicama.
Sastavni veznici su: i, pa, te, ni, niti.
Rastavni veznik je ili.
Suprotno veznici su: a, ali, nego, već, no.
Ostali veznici su: stoga, zato, samo, da, gdje, čim, dok, jer, ako, mada, kao...
 

Riječce  su nepromjenjiva vrsta riječi kojima se iskazuje lični stav govornika prema onome o čemu se govori. Riječce su: da, ne, nipošto, zar, li, kao, evo, eto, eno, gle, međutim, još, baš, istina, sigurno, naravno, možda, hajde, gotovo...
I poštapalice spadaju u rječce: znači, ovaj, onaj, mislim, kako se kaže, kako ću reći...
 

Uzvici  su vrsta riječi kojima iskazujemo svoja osjećanja, oponašamo zvukove iz prirode ili se obraćamo životinjama. Dijele se na:
-esklamacije (iskazujemo svoja razna osjećanja): joj, ah, uh, aj...
-onomatopeje (oponašamo zvukove iz prirode): bum, tras, dum...
-interjekcije (uzvici kojim ase obraćamo životinjama): mac, iš...
-uzvici za dozivanje ljudi i obraćanje ljudima: hej, ej...