Zamjenice/upućenice

Zamjenice/upućenice su promjenjiva vrsta riječi kojima zamjenjujemo neku drugu vrstu riječi ili upućujemo na nju. Upotrebljavaju se:
-kada je riječ o sudionicima u govoru (Ja govorim, ti slušaš, a on zapisuje.)
-kada nije potrebno nešto imenovati, jer je iz konteksta već poznato (Brat i ja smo bili u kupovini. Kupila sam mu lijep džemper.)
-kada se ne zna koju bi riječ trebalo upotrijebiti (Neko je došao i nešto je donio.)

Zamjenice se dijele:
-po funkciji (s obzirom kakvu funkciju imaju u rečenici)
-po značenju (s obzirom šta označavaju)

Po funkciji se dijele na:
-imeničke (ponašaju se kao imenice u rečenici)
-pridjevske (ponašaju se kao pridjevi u rečenici)

Imeničke se po značenju dijele na:
-lične (1.ja/mi
           2.ti/vi
           3.on, ona, ono/oni, one, ona)
sebe/se - povratna
-nelične (ne razlikujemo lice: ko, šta/što)

Od neličnih dodavanjem prefiksa i sufiksa stvaramo sljedeće zamjenice:
-neodređene (neko, nešto, iko)
-odrične (niko, ništa)
-opće (svako, svašta)

Pridjevske se po značenju dijele na:
-prisvojne (moj, tvoj, svoj)
-pokazne (ova, ta, ona)
-opisne (ovakav, takav, onakav)
-količinske (ovoliki, toliki, onoliki)
-odnosne (služe za povezivanje klauza u rečenicama: koji, čiji, kakav)
-upitne (služe za postavljanje pitanja: koji, čiji, kakav)
-neodređene (neki, nečiji, nekakav)
-odrične (nikakav, ničiji)
-opće (svaki, svačiji)

Zamjenice razlikuju rod, broj i padež.