Romantizam

Vrijeme trajanja: od polovine XVIII st. do polovine XIX st. Razočarani neuspjehom Francuske revolucije, književnici postaju nesretni, očajni, pesimistični (to se stručno u literaturi naziva "WELTSCHMERZ"-  svjetska bol)m Kao odgovor na klasicizam, romantizam prvenstvo daje čovjekovom srcu i osjećajnosti. Romantičari ne vole klasicistička pravila, nego smatraju da svaki umjetnik treba stvarati prema vlastitim pravilima koja mu nalaže njegovo srce i talenat. Želeći pobjeći od urbanog života  odlaze u prirodu koju smatraju slobodnom, neiskvarenom. Često kroz opise prirode umjetnici iskazuju svoja osjećanja. Cijeneći sve što je prirodno, okreću se narodnoj književnosti (našu poznatu narodnu baladu "Hasanaginicu" prvi put zabilježit će italijanski putopisac Alberto Fortis 1774. godine, koju će nakon toga svi poznati evropski romantičari prevesti na svoje jezike). Književni likovi su nesretni, pesimistični i često tragično zaljubljeni.
Za razliku od "čistih" klasicističkih književnih vrsta romantičari vole spajati različite književne vrste. Spajanje različitih književnih vrsta se naziva sinkretizam (roman u pismima/epistolarni roman, roman u stihovima, tragikomedija, romansa, balada, poema).
 
Od stilskih figura dominiraju hiperbola i personifikacija. Pošto je dosta slavenskih zemalja pod okupatorom, česte su i patriotske teme.
 
Predstavnici:
-Johan Wolfang Gete
-Hajnrih Hajne
-Fridrih Šiler
-Džordž Gordon Bajron
-Viktor Igo
-Aleksandar Sergejevič Puškin
-Mihajl Jurjevič Ljermontov
-Adam Mickijevič